"Svako rasparčavanje BiH bio bi poraz za SAD"

Profesore, nesreća u petak u Sarajevu ponovo je otvorila pitanje sigurnosti, ali i odgovornosti institucija. Vi često govorite o "zarobljenoj državi", da li je nesposobnost sistema da sankcioniše povratnike u činjenju prekršaja najdirektniji dokaz da institucije u BiH ne služe građanima?

Mi smo, nažalost, već 30 godina svjedoci ne samo zarobljene države nego i neodgovorne države. Mi smo zarobljenici neodgovornih političkih elita koji su napravili tempiranu bombu od države, tempiranu bombu od koje ginu starci u domovima, ljudi tokom poplava u Jablanici ili sada kad život gubi mladi, perspektivni umjetnik na ulicama Sarajeva. Da je to pojedinačni incident mogli bi naći objašnjenje, ali ovje imamo gomilanje ili akumulaciju takvih momenata što jasno ukazuje da se ne preuzima odgovornost i da se politika ne shvaća kao "služenje narodu", a ne samom sebi. Manjak političke odgovornosti koje ima u dejtonskoj BiH, kao i moralne, doveo je do opravdanog bunta stanovnika. Nije ovo prvi izljev gnjeva. Mladi i ostale generacije moraju shvatiti da je ovo njihova država i da je mogu promijeniti, da traže odgovornost. Odgovornost je ono što čini neki system funkcionalnim.

Kako ocjenjujete reakciju vlasti u KS? Pala je Vlada, ostavka direktora GRASA-a. Da li svjedočimo suštinskim promjenama ili se politika svela na krizni PR, dok građani osjećaju sve veći jaz između obećane sigurnosti i realnosti na ulicama?

Mislim da je korak koji je povuka kantonalni premijer važan, ali je to minimum. To je početak. Sad naravno ne možemo očekivati da ovaj mali korak postane progresivna lavina osim ako građani ne budu insistirali da se odgovornost vrati u srž sistema. Jedan način jeste pritisak na institucije, a drug korak je da se ono što se dešava na ulicama pretvori u masovni pokret čiji je cilj da BiH postane odgovorno društvo. Jedna konstruktivna energija koja bi mogla polučiti rezultat već na izborima. Možda ova 2026. može biti zaista godina prekretnice.

Svjedočimo pokušajima Milorada Dodika i njegovih saradnika da kroz kontakte u Washingtonu ublaže pritisak sankcija. Može li ovakvo lobiranje, u kontekstu nove administracije, zaista promijeniti američki kurs prema secesionističkim politikama u BiH?

Dodik već dugo vremena se brine o vlastitoj političkoj koži i sankcije mu predstavljaju veliki problem. Da bi, prije svega, spasio sebe krenuo je u diplomatsku, možda bolje reći privatnu, ofanzivu u kojoj zloupotrebljava novac građana. Njegova retorika da se zalaže za interes RS-a je prazna retorika, ovdje se radi o prostim ličnim interesima. Ostvario je neke kontakte i to nije nimalo banalno, posebno što je današnja američka politika zasnovana na transakcijama i tu Dodik pokušava da nađe put ka, ponavljam, očuvanju vlastitog interesa, vlastite imperije koju je sagradio na grbači građana BiH. Domet njegove ofanzive ne treba biti precijenjen. Imali smo poslije njegove posjete važnih događaja kao što je učešće predsjedavajućeg Komšića u Marylandu. Imali smo i potvrdu iz State Departmenta da SAD ostaje iza principa za koje su se zalagali posljednjih 30 godina. (Dejtonska) Bosna i Hercegovina je tvorevina SAD-a i svako rasparčavanje BiH i njenih resura bio bi poraz, ne za ovu trenutnu administraciju, ali za Sjedinjene Države.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad